Život kojim vrijedi živjeti

   Nedavno sam posjetio staricu koja je bila vitalna i bistra do samog kraja svoga života. Doživjela je preko devedeset godina. Cijeli je  život bila vedre naravi, vrlo aktivna i požrtvovna. Bila je obdarena dobrim i uvježbanim glasom, te je često pjevala kad je bila sama u svome stanu uz pratnju instrumenta, u manjim skupinama i u crkvi zajedno s vjernicima. Pjesma je doista obilježila njen život. Nekoliko tjedan prije nego je 'zaspala', pitao sam je: „Da li još uvijek pjevate?“ „Ne“, – odgovorila je, „i nije mi žao, jer sam pjevala dok sam mogla“.

Život ove jednostavne žene bio je ispunjen sadržajem i smislom. Imala je dobre odnose sa svima, u vjeri se oslanjala  na Boga Stvoritelja i pouzdavala u Isusa Krista Spasitelja.  Iza sebe je ostavila jedan neizbrisiv pozitivan utjecaj  koji će se godinama osjećati, a imat će svoj odjek i u vječnosti.

Koliko je to različito od života  proživljenog besciljno. O takvom životu Sheakespeare je napisao: „Život je priča koju izgovara idiot, puna zvuka i bijesa, koja ne označava ništa.“

O ljudskom životu teško je reći nešto jednostavno i određeno. Iako smo ograničeni i nesavršeni, ipak, smo svjesni da postojimo, da smo kao osoba značajni. Bog nam je dao vrijednost i dostojanstvo koje nam nitko ne može oduzeti do mi sami.

U iskušenju smo da povjerujemo filmovima, bajkama i nebiblijskim učenjima da bez obzira na način kojim živimo, osmišljeno ili besciljno, dat će nam se neka druga prilika u 'životu poslije života'. Međutim, to je gruba obmana koja nam se svakodnevno podmeće i servira na različite načine. Istina je da imamo samo jedan kratki život, i moramo ga cijeniti, čuvati, i proživjeti svrhovito.

Življenje je ozbiljna zadaća i nije svejedno kakva je kvaliteta našeg života. Život može biti mizeran, a može biti kvalitetan. Srećemo mnoge koji su ostvarili zacrtane ciljeve. Gledamo ih kako uživaju u stečenom i dostignutom. Hvale se svojim idejama i ostvarenjima. Djeluju sretno i zadovoljno. Međutim, mnogi među njima vješto kriju od od očiju drugih osjećaje koje nose duboko u sebi. Prikrivaju gorku spoznaju, da im nešto nedostaje i da to nije ono za čime su čeznuli. Iza nasmijanog lica, iza vanjske maske, iza prividne sreće, krije se glad duše. Osjećaju prazninu koju ništa materijalno ne može ispuniti. Otkrivaju vakuum koji ne može ispuniti ni jedna ideja istoka ili zapada, sjevera ili juga. U njima i dalje ostaje duboka težnja za osmišljavanjem života.

Prolaznost svega što su postigli, stekli i stvorili je misao koja ih  opterećuje iz dana u dan. Mnogi guraju tu misao u podsvijest, ali ona izranja na površinu i čovjek prije ili kasnije shvati da je sve to što danas drži u ruci slično suhom pijesku koji, što ga jače stisneš u šaci, on brže bježi.
Kakvog li smisla ima sve ako je i sam život sličan cvijetu trave koja se suši i jednostavno nestaje.

Biblija govori o ljudima koji nisu našli smisao svog življenja. Ona usporedo daje odgovor zašto ga nisu našli.

„Ovo sad velim i zaklinjem u Gospodinu da više ne provodite život kako ga provede pogani u ispraznosti svoga mišljenja, zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božjeg života zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca; oni su se, izgubivši svaki ćudoredni osjećaj, predali raspuštenosti da sa svom pohlepom čine nečistoću svake vrste.“ (Poslanica Efežanima 4,17-19)

Biblija kaže zašto ovi ljudi nemaju životni smisao? Zato što su neznabožci. Zato što ne poznaju Boga.
Njihov je um prazan u pogledu najvažnijih saznanja.

Koliko drukčiji životni smisao ima moj poznanik Marko Lukić iz Vodnjana  u Istri. Njegov se uspješni život odjednom posve promijenio. Nesretnim je slučajem dospio u invalidska kolica u kojima se već godinama nalazi. Izgubio je mnoge prednosti prijašnjeg života, ali je u Isusu našao Prijatelja i Spasitelja. Njemu se zavjetovao i povjerio Mu svoju budućnost. Za kraj ove kratke poruke o svrhovitom životu donosim jedan stih iz njegove zbirke pjesama: „Tri tisuće dana poslije".

Meni je lako kroz život ići,
jer za život savjet dobivam od Boga;
želiš li i ti bezbrižno kroz život,
tada savjetnikom imenuj Istoga!

„Da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni, i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.“ (Poslanica Efežanima 3,17-19)

Drago Mojzeš, propovjednik;
Daruvar, 30. siječnja 2008.